afarer

Medene

Tvoji koraci

Tvoji su koraci predugi za malenu ulicu
u kojoj živim.

U daljini vidim Tvoj obris
ali, ne znam zašto,
ne ideš prema meni.

Zgodno je gledati
(iz malene ulice
iz mirne ulice)
naprijed gledati.

Ako poželiš doći
ja Te na temeljima mira
čekam.

Ovaj dan

Ovaj je dan
kao Tvoj odraz u ogledalu

Živim ga svjesno
Alisinim stopama

Da zna
Tvoj bi me racio
ričući osudio
prozvao, ogolio

Za sad sam sigurna
niti znaš da postojim
niti bi vjerovao da Ti kažu

Tko će Tebi reći

Tko će Tebi reći
o mojim besanim noćima?

Zvijezde da ti šaljem?
Ti ne gledaš nebo.

Snove da Ti snivam?
Ti ne slušaš srce.

Riječi,
Tebi su sve suvišne,
prazne, lako ih zaboraviš.
(…)

A muzika?
Voliš muziku,
slova iza nota skrivena,
pismo u tonove presvučeno.

Molitva, melodija duše
molitva, strpljiva i snažna
moja će Te molitva pokoriti.

Voljiva

Ne mogu vjerovati da me ne voliš
ne zato što sam ja voljiva
nego zato što
imam srce u koje staneš cijeli
uspravan, staneš u moje srce.

Sve Tvoje riječi pamtim.
Za nove, koje još ne govoriš,
imam puno mjesta.

Sad sam već puna sjete
ne zato što me ne čuješ
nego zato što
ne mogu vjerovati
da puštaš vrijeme prolaziti
bez naših zagrljaja.

Moja

U ovoj pjesmi Tebe nema
stihovi po prvi put ne nose Tvoje ime.

Ne čekaj ih noćas, neće doći
jer ne pišem pjesmu o Tebi
jer želim pjesmu u kojoj za Tebe nema
ni slova ni retka.

Polako slažem misli
bez svjetla Tvog lika.
Žao mi je, u trajanju jedne pjesme
odričem se svake misli na Tebe.

Nije da Te ne volim
nije da zaboravljam.
Samo, noćas
dok vječnosti kradem srž sebe
Ti ovdje si stranac.
Preboli!
Nisam Te ni spomenula.

Suprotne strane

Moji se dani događaju
predaleko od Tvojih.
Sati u kojima nismo zajedno
vrte se brzo i snažno.

Na suprotnim stranama
dišemo i živimo.
Ceste što su pod nama
ne vežu nam korake.

Ipak,
ja se osvrćem,
ja usporavam, požurujem,
promišljam smjerove,
nagađam sudbinu.

Kad uprem pogled nebu
sjetim se
ono je krov
i Tebi i meni.

Kada ću znati?

Proljeće se igra Tvojim
mirisima
namjerno
prkosi
podmeće sjetu.

Zaobiđi okolišanja
budi nemilosrdan
i reci:
Koliko me voliš?

Dok govoriš

Zamišljam Tvoje usne dok govoriš
i zrak oko njih
i zrak u njima
i oblik usana
i boju.
Zamišljam svoje prste
na Tvojim usnama
dok govoriš
i toplinu pod njima
i struju zraka
kojom miluješ
moje jagodice
dok govoriš
i osjet nabora kože
kao reljefne mape
kao tajne karte
do otoka s blagom
orobljenim, gusarskim.
Izmišljam razloge
da Ti prešutim
što sve zamišljam
dok Ti govoriš
Izmišljam priče
koje ponudim
kad me upitaš
o čemu razmišljam
dok Ti govoriš.

Onaj trenutak

Onaj trenutak
u tvome oku
kada me želiš
a ne smiješ
toliko je svet
toliki je hram
tako se razlije
mojom dušom
i postane moj
kao da nikada
i nije bio Tvoj
kao da oduvijek
kao da zauvijek
pripada meni
kao da na njega
imam pravo
prije no što je
uopće post(oj)ao.

Poljubac

Znam da si osjetio
poljubac koji Ti poslah
upravo sada.

Znam da si dodirnuo obraz
lagano, prstima
i znam da si mi ga,
još ljubavnijeg,
nazad poslao.

Dodirni i čelo
pa oči
dodirni ramena
i grudi
dodirni što želiš
pokaži mi
doletjet će
moji poljupci
gdje god poželiš,
koliko god poželiš,
doći će
istim putem
kao i onaj prvi,
istom nježnošću.

Tisuću detalja

Rukama me držiš,
svaki dan.
Na dlanu sam Ti,
toplom, čvrstom.

Obožavam Tvoje dlanove,
tople, čvrste.
Obožavam tako lebdjeti nad njima
kao hologram.

U Tvojim dlanovima
moje je srce
a ja se ne bojim
uopće
ničega se ne bojim
ni malo
u Tvojim dlanovima
posve sam sigurna
da sam sigurna
preobožavana.

Taj osjećaj
obožavam
baš takav, čist kao suza
poznat, predobro poznat
jer
tako
baš tako
s tisuću detalja
tako ja volim sebe
točno tako
kako me Ti voliš.

Sunčana

Kad dotaknem
srce dlanom
i pogledam
pri tom nebo,
jasno mi je da
iskra kojom kuca
dolazi odozgo,
da je jednadžba moje duše -
Blizu Sunca - blizu srca.

Mene uvijek vodi Zapadu.
Zato tragam za zalascima
zato ih hvatam pogledom
i dušom
i slažem ih
iza oka negdje
spremam
razvrstavam
zajedno s čežnjom
sa strašću kojom gore
sa slatkastim mirisom
i poznatom mekoćom zraka
koje nose ti sutoni;
zajedno s tajnovitošću
sa slobodom
istom onom s kojom se
zagledam u Tvoje oči
i odjednom
u trenutku shvatim
da su nekim čudom
svi do jednoga
sa svim svojim pričama
već nekako
iza Tvoga oka
skriveni.

Ocean Svemira

Veo tišine
i dah koji ga miluje.
Tijela u prostoru
i vremenu zatečena.
U oku je sve.
Ne usudim se skrenuti pogled.
U Tvome je oku sve ovo
što slijedi
oduvijek.

Stojiš nasuprot meni.
Pod Tvojim je nogama Svemir
ispod Svemira Ocean
pa još jedan Svemir
pa Ocean
pa Svemir
Ocean
Svemir
Ocean Svemira.

Ne usudim se pomaknuti
ne usudim se disati.
Što sada da se vjetar poigra i
otpuhne ovaj
Vječnost cijelu žuđeni Trenutak
poput paučinastih sjemenki maslačka.

Ne mičem, ne dišem,
a življa nego ikada.
Čitavo se Biće izvija u zadanim
granicama tijela
kojim te primam
prije dodira, prije pokreta,
prije traga
koji ću na Tvojoj koži ostaviti.

Topla mi suza
klizne toplim obrazom
kao puteljak
od mog srca Tvome.
Tvoja krene, jednako brza,
slutim tek, jednako topla.

Vrelina me omamljuje i
moja snaga
polako, zrakom, lebdi Tebi
nekim nevidljivim mostom koji
oduvijek postoji među nama,
ali mu tek sada znamo svrhu.

Kliznem pred Tvoja stopala
sklupčam Ti se pod nogama
rukama grlim Ti koljena
i ljubim Ti bedra
pa pupak, dlanove…
“Marina”, prhne s Tvojih
usana šapat
i sleti kao ptica
na praznu postelju.

Sletjevši, podiže u zrak
milijun zrnaca
Zvjezdane Prašine
s Tvoga jastuka
svako zrnce za jednu
usamljenu noć bez mene
u nebrojenim minutama
koje su za nama.

Tvoji prsti u mojoj kosi
Tvoj dah u školjci moga uha
moj vrat na Tvojim grudima
moje grudi u Tvojim dlanovima.
Tvoja kosa na mome struku.
Ja, svuda po Tebi.
Ti, posve u meni.
Mi, isprepleteni, zarobljeni
slatkim zagrljajem.

Svuda oko nas
slatkasti miris želje
neutažive, žive, goruće.
Ona istovremeno hladi i peče
miluje i stišće nam grudi
u pokušaju izlaska
kroz usne vatrom ispečene
kroz uzdah
noćnim zrakom prolomljen.

U divljem plesu rosa se
igra na vreloj koži
i crta neku tajnu mapu
ostavljajući pečat zanosa
u pokretimu vrhunca
na koji se popesmo.

S tog se vrhunca prvi put
istinski pogledasmo
i na kraju spoznasmo
da kraj ne postoji
da je on početak
da su duše načele novu priču
u milini zagrljaja
kojim smo ujedinili sve ikada
izrečeno i nedorečeno.

Ah, slatko lice Raja nas osvijetli.
jednom jedinom munjom
na pretamnom nebu
koja nam se otkri
u okviru Tvoga prozora
što gleda u grad, u svijet,
u nešto
što je tek pred nama.

Čini mi se

Čini mi se…
nije ovo bio plan.
Trebali smo se voljeti.

Prvo, tajno voljeti -
uz značajne poglede
i slučajne dodire
gustom čežnjom začinjene;
uz očite znakove
pažljivo dozirane
i bezbrižno u priču slagane;
tajna, nada,
mašta, sumnja.

Zatim, naglas voljeti -
uz hrabro priznanje
u strepnji šapnuto
slanim suzama škropljeno;
uz duboki zagrljaj
lanac istine
susret u stapanju duša;
mudrost, svjetlo,
smisao, ljubav.

I napokon, zauvijek voljeti -
u stalnoj borbi
za život
bezbrižna šetnja
u vječnost;
mir, početak, san…

Tvoje oči

Tvoje oči
Kaspijsko jezero
bistre
od nježne dobrote
blistaju.

Svijet je u Tvojim očima
Bože moj
cijeli svijet
i ja.

Zaronim li
nestat ću
(u vrtlogu vječnosti).
Odvratim li pogled
nestat ću
(nepovratno nestati).

Kose

Kose su nam isprepletene;
dok ležimo
s nama leže
dvije nijanse smeđe
i stapaju se
slijevaju
ramenima
mirišu na naše jastuke
ili naši jastuci
mirišu na naše kose.

Krug

Iznenadna koliko i čista
bezvremenska, ljupka
maštajuća, mila
i jako, jako, jako
nježna ljubav
do mog srca stiže večeras.
Okrijepi ga, koliko i zateče
svojom jezerskom bistrinom
i obećanjem
da je smisao
izvan svih smislova
obuhvaćenih umom
i unutar svih smislova
zarobljenih srcem.
Smisao. Srce. Srce. Smisao.
I tako u krug.

Što ako

Što ako sam
u Tvome krilu
sada.

Što ako sam sklupčana
u Tvome naručju
kao latice ruže
u zelenim listovima pupoljka.

Što ako me sada
ljubiš u kosu
i rukom prolaziš
po mojim leđima
od vrata do struka
i što ako Tvoja ruka
topla, otvorenog dlana
miruje na mome struku
dok me privijaš
na svoje grudi
dok Ti srce kuca
ritam naše priče.

Što ako
u Tvome krilu
sklupčana
sada mirujem
kao pupoljak
mirisne ruže.

Samo srce

Svakom mišlju na Tebe
Ljubim Te
Ne trebam usana
Da Te ljubim
Ni mojih
Ni Tvojih
Samo srca
Trebam
Moga
I misli moje
Koja iz njega
Leti Tebi
I ljubi
Tebe
U usne
Meke
Mojim mekim usnama
Ta moja misao

Rajski vrt

Mogu se samo
diviti Tvojoj Ljubavi
britkoj, slatkoj
plavkasto-ljubičanstvenoj
postojano snažnoj
Ljubavi.

Mogu se u Tvoje srce
sasvim izbliza zagledati
i promatrati tu Tvoju
Čudesnu Ljubav
i mogu joj se
s čuđenjem diviti.

Mogu i stati u Tvoje srce
pa ga iznutra proučiti.
Mogu prijeći svojim dlanom
po njegovim stijenkama
i opipati sve te osjećaje
iznutra, izbliza.
Mogu i vršcima prstiju z(a)grabiti
malo tih osjećaja
i s vrha svojih jagodica
kušati Tvoje osjećaje
mirisati dok ih gutam
dok postaju dijelom mene.

Mogu pretpostaviti
miris, okus, opip, doživljaj
Rajskog vrta
otkad sam u Tvome srcu
i otkad svijet promatram
tako srcoliko
iznutra prema van.