Manifest

U ime Krhkosti…
… skakat ću bez padobrana u vlastitu nutrinu kako bih osjetila silinu, ljepotu i stravu slobodnoga pada.

U ime Istine…
… nikada se neću ispričavati za ono što jesam i za ono što nisam; za ono što osjećam i za ono što ne osjećam.

U ime Balansa…
… osigurat ću si dovoljno tišine i samoće kako bih povezala svoj unutarnji svijet s vanjskim svijetom i uspostavila balans između ta dva svijeta koji čine moju stvarnost.

U ime Sna…
…istražit ću svaki zakutak svoga Duha i oslobađati ga društvenih uvjerenja i ograničenja umausmjerenoga zakonima bića društva. Zbilju ću mijenjati snom o biću prirode - slobodnom, laganom, uzbuđenom, kreativnom.

U ime Života…
… prethodnih, sadašnjih i budućih iskustava životnoga ciklusa, prepuštat ću se iskustvima sa sviješću da je istinski smisao pronaći sebe u svijetu i svjetove u sebi.

U ime Ljubavi…
… otvorit ću srce za duboku interakciju s ljudima, osvještavajući prethodne dogovore duša da zajedničkim iskustvima ekspandiraju, mijenjaju se i dijele određene etape životnog puta. Dopustit ću ljudima da dođu, dopustit ću ljudima da ostanu i dopustit ću ljudima da odu. Dopustit ću sebi da volim i da ne volim, uživajući u paleti emocija kroz dolaske, ostanke i odlaske ljudi od kojih će svatko biti jedna nit u tkanju koje tkam.

U ime Smrti…
… osvijestit ću ovozemaljsku prolaznost svih i svega kroz slatkoću Sadašnjeg Trenutka kao jedine istinske istine koju posjedujem. Sa sviješću da ću - i kada prestanem biti ovdje i sada - zauvijek biti svuda, pisat ću svoju dušu po papiru kao da mi život o tome ovisi, kao da pisati znači disati.

Marina Pilj Tomić © 2021 | Kad se izgubim, izgubljena sam. Kad se sretnem, sretna sam.