Svjetovi u meni

Svijet u kojem bivstvujemo šaren je, raznolik, prostran. Na nekim mjestima pevladava buka, drugima opet vlada tišina. Unutar velikoga Svijeta postoje mali svjetovi, naši svjetovi, koji se dodiruju, isprepliću, nadopunjuju, zaobilaze, traže i u interakciji transformiraju stvarajući iskustva unutar igre zvane Život.

Iskustva susreta svjetova snažno su obojana emocijama pohranjenim u naša srca koja bilježe sve proživljeno posebnim sustavom znakova, značajno različitim od sustava znakovakojima se služi mozak.

Srce traži ponavljanje onih iskusava koja su donijela ekspanziju dušeotkrivanje vlastitoga mjesta u svijetui svjetova u sebi. Među emocijama rođenim u iskustvima želimo ponoviti one koje nam donose osjećaj vrijednosti, pripadnosti, sigurnosti, mira, opuštenosti i slobode.

Srce žudi za osjećajem slatkoće postojanjaujedinjenom u osjećaju Ljubavikoja uživa u našem postojanju bez zahtjeva da budemo ovo ili onoda bismo tu Ljubav zaslužili.

Iskustva obojena istinskom slatkoćom postojanja mogu nam donijeti isključivo ljudi s kojima osjetimo dubinsku povezanost na molekularno-staničnoj, atomsko-fotonskoj vibracijskoj razini na kojoj smo istinski svoji - bez filtera, bez okova društva, bez ega i uma, bez imperativa postojanja na zadani način i bez potrebe uklapanja u zadanu sliku svijeta.

Takvi su ljudi privilegij koji uživamo i s njima postižemo svoju istinsku svrhu - bivamo svojima i uživamo u tome bivanju. Takvi su ljudi privilegij jer u njihovom je društvu tišina katkada rječitija od riječi. Takvi su ljudi privilegij jer s njima u bujici riječi pronalazimo jasnoću i osjetimo smisao jednostavnog postojanja u sadašnjem trenutku.

S njima susrete ne moramo zamišljati da bi oni bili kao izmišljeni, da bi bili bajkoviti u svojoj jednostavnosti, spontanosti i čudesnosti. S njima su i nesporazumi nevidljivi sporazumi duša da će, učeći na iskustvima, u metamorfozi razvijati međusobni odnos kroz cjelovitu ljestvicu emocija, bez bijega od onih zahtjevnijih i izazovnijih. S njima su razgovori tečni i kada zapinju jer se na razini duše razumijemo prije nego na razini riječi; jer na razini duše komuniciramo i kada nismo u istome prostoru; jer postoje mikrosvjetovi u kojima se naši susreti događaju kad god to poželimo i mislima odletimo jedni drugima.

Takvi su ljudi privilegij jer s njima preskačemo razine, prelazimo mostove, pomičemo granice…; jer i sebe više volimo zbog osjećaja kojeg oni u nama bude; jer smo i sami sebi ljepši kada se gledamo njihovim očima.

Marina Pilj Tomić © 2021 | Kad se izgubim, izgubljena sam. Kad se sretnem, sretna sam.