afarer

(Samo)ranjavajuće

Pregusta čežnja

Pregusta čežnja
teško prolazi kroz
srce
polako
zapinje

Bojim se, ljudi će vidjeti,
stalno kipim čežnjom

Bojim se, Ti nećeš vidjeti,
ni čežnju ni mene
nećeš primijetiti

Vršak koplja

Strpljivo brišem vosak
s vrška koplja
jer u ovoj borbi za Tebe
proliveno je more voska;
a sad pravim mjesta
novom, svježem
jer još ti nije dosta
borbe i stradavanja
gledanja preko vrška koplja.

Tvoje je oružje puno opasnije
hladnoća, ravnodušnost,
nemar, zaborav.

Iz moje vatre kaplje vosak.
Svijeća
Molitva
kap kap

Neki oblik mora nastati.

Čelična vrata

Stojim pred zaključanim vratima
visokim
širokim
čeličnim vratima.

Koju ja ludu vjeru moram imati
da uvijek iznova
pritišćem tu kvaku
i guram u nadi
da će popustiti.

Odmorit ću čelo na hladnom čeliku
za trenutak…
a onda ponovo
posegnuti, krenuti
kao da je normalno
da si ovoga puta otključao.

Za osmijeh

Za osmijeh
samo dlan u dlanu
i ta slatka čežnja
kojom čeznem
za Tvojom čežnjom
kojom zalijevam
još svoje čežnje
kojoj dodajem
još malo čežnje
i onda tragam
za samim početkom
čežnje
moje
koja se u klupko splela
s Tvojom
i tražim joj početak
jer je najslađi
i tražim joj kraj
jer je kraj
početak
čežnje
za nama
u šetnji
u suton
s rukom u ruci.

Prijatelju

Prijatelju,
pomisliš li kadgod
na smokvu u mom dvoru
na ružu pred balkonom
eh, da mi je znati.

Sjetiš li se
okusa radosti
u noćima, jutrima
satima iz vremena
koje nas je vezalo.

Zaustiš li kadgod
slovo moga imena
kao zrno istine
dokaz izumrlog.

Prijatelju, dragi prijatelju,
pomisli
sjeti se
zausti
pa ne moram ni znati.

Ti pomičeš Istok

Ti pomičeš Istok
Istok te prati
bez pogovora
šeta nemoćan.

Što da onda ja?!
spram Sunca
velikog i moćnog
ja da se inatim?!

Volim Tvoje ruke

Volim Tvoje ruke
izgledaju
kao da posežu
za istinom.
Nosiš ih
kao dvije zastave.

Dok govoriš
Tvoje riječi
blistaju u zraku.

Ja Te slušam
pomalo razumijem
gledam Ti lice
uzvraćam misli
slažem tu priču
ali, svejednako
mislim na ruke
na dodir
koji još ne poznajem.

Mreža

Nisi se Ti zaljubio u mene,
ja sam Te zaljubila,
to je bila moja odluka,
nema veze s Tobom.

Ja sam isplela tu mrežu
od zaljubljenosti i
prostrla ju preda Te,
Ti si samo ušetao,
vrlo spremno.

Jedva si dočekao tu mrežu,
dobrovoljno si se ulovio,
ali mreža je moja,
koraci su Tvoji, odluka je naša
da ostanemo u toj mreži
u kojoj nam nije mrsko
biti robovima
zaljubljenosti
u nevidljivoj mreži
koja nas najsnažnije čuva
od svega
izvan mreže.

Dubina srca

Plaši me dubina srca
moga
i ta potreba
stalna, nepresušna,
slatka, sveprisutna,
da sam uvijek
blizu
Tvoga srca
da sam dio njega.

Da sam dio Tebe
jer si dio mene
jer si mi podijelio srce
jer si ga dijeleći umnožio
i stvorio novo
meni novo
koje ne (pre)poznjem
i tek ga upoznajem
i plaši me ta dubina
baš ta nova dubina
obojena Tobom
dubina moga srca.

Prije sna

Najviše volim
kad Ti oči zablistaju
prije sna.
Kao da me ostavljaš
bez pozdrava nestaješ
obožavan.

Taj osjećaj
djetinjeg straha
moj je opijum.

Koraci

S Tvoga prozora
snop svjetla.
Zvijezde nad ovim krovovima
sjajem mu nisu ravne.

A ja…
ja ne znam
što me više tišti:
noć? zvijezde? Ti?

Zabavljam se mišlju:
Što li radiš?
Što se to u svemiru
mora zbiti
da se Tvoji koraci
upute mome prozoru
s ovom istom mišlju?

Sama

Mogu Te voljeti i bez Tebe.
Nije nužno da
budeš prisutan
u našoj priči.

Mogu sama
gomilati, slagati
rušiti osjećaje
bez Tvoga znanja
voljevati
bez Tvoga znanja
ljubiti, moliti
sanjati, bježati
plakati
ostajati sama.

Spoznaja

Kako me gledaš…
čezntutljivo, čudesno
ljubavno
žedno i željno
prisno
upadam Ti u zjene
otvoren si posve
srce Ti preskoči
k meni
i kuca u mojim grudima
dok me gledaš.

Kako me upijaš…
piješ me
kao vino
slatko, svježe vino
uživaš
u boji, u mirisu
u okusu mene
na svom nepcu
kojim me kušaš
kao znalac
radujući se
svemu što slijedi
prije gutljaja
za vrijeme gutljaja
nakon gutljaja.

Kako me želiš…
postojano, snažno
za zauvijek
kao oduvijek
da postoji
ta iskra
želje
na Tvojim usnama
kao oduvijek
da blista Ti licem
kojim proučavaš moje
do detalja
najsitnijih;
do trenutka
susreta pogleda
kada Ti želja
prođe čelom.

Kako me sanjaš…
posve nečujno
krojiš te snove
i slažeš ih u kolaž
sve između svjetova
sve onkraj zbilje
a opet tu
u sadašnjosti
opipljivoj i stvarnoj
sanjaš me
sanjaš nas
i budan živiš
te snove
kojima me nosiš
i predaješ
svjetovima novim
od snoviđenja satkanim.

Kako me čekaš…
kao Sunce rosu
svakoga jutra
kao nebo Mjesec
svake večeri
kao vojnik pismo
svakog trena
bez predaha
me čekaš
pijan
od pomisli na susret
omamljen
mišlju na mene
kao opijumom
kojemu se prepuštaš
svjesno, namjerno
predaješ se čitav.

Kako me grliš…
nježno, a čvrsto
zaljubljeno
odano i blisko
grliš me toplo
grliš meko
kao da si me tek pronašao
i kao da me gubiš
stopiš se sa mnom
nestaješ u meni
cijelim me tijelom primiš
uroniš u moje biće
upijaš moje mirise
duša ti padne
na moj dlan
i ostane tamo
sve dok me grliš
kao ptica nebo
svojim rukama me grliš
kao da će Nebo pasti
ako mene pustiš
iz Tvoga zagrljaja.

Kako me voliš…
očima, usnama, rukama
pogledom, dahom, dodirom.
Voliš me dok pričaš
dok Te drugi slušaju;
voliš me kada si sam
dok gledaš zalazak.
Kada otvoiš oči
Ti me voliš;
kada ih zatvaraš
još si svjesniji Ljubavi
pripadnosti meni.
Voliš me
odjednom
naglo
pa postupno
voliš strpljivo
do granice
pa preko mjere
predano, ozbiljno
voliš me zapravo
voliš me stalno
voliš kao dijete
do kraja
i preko kraja
voliš me po licu
i po rukama
cijelim me tijelom
voliš po tijelu
i dušom po duši.

Melem

Ta spoznaja
da postojim
uvijek
u Tvome oku
melem je.

Ta misao da
ronim
uvijek
tvojim mislima
melem je.

Sigurnost
da smo zajedno
u samoći i u vrevama
u miru i u bukama
ujutro i uvečer
sve je to melem.

Tvoj pogled
na mom obrazu.
Ruka u ruci.
Tvoj glas i Tvoje priče,
šutnja i prisustvo,
iščekivanje susreta,
vrijeme s Tobom,
proživljavanje doživljenoga -
sve je to melem
melem na ranu
da još nikad nismo
bili onako
kako želimo biti.

Otkriveni

Koža o kožu
lagano, oprezno
klizi poljubac vratom.

Uzdah na uzdah
slaže se zrak
nestajući
među nama.

Gdje smo to?
Sami i svoji.

Tko smo to?
Odjednom novi
a oduvijek baš takvi
za zauvijek.

Pogled u pogledu
vidi sve već viđeno
upravo sada
u mekoći vremena
u mekoći prostora
mekoći postojanja.

Sve nesta
tim jednim dodirom
kože o kožu.

Tim jednim uzdahom
mirisne želje
jednim pravim pogledom
prvim i posljednjim
sve se izgubi
obrisa, sakri se
sve ostalo
što stoji među nama.

Ostadosmo mi sami
jedino mi
jedno u drugome izgubljeni
jedno drugome otkriveni
zauvijek skriveni
svijetu izvan nas.

S dlana

Zatvaram oči, otvaram srce.
Dišem polako i sanjarim.

Tu si, pored mene
U dlanu si mome zaspao.

Zato uvijek pazim
da su mi dlanovi prema gore
da ne klizneš -
pazim
bdijem
nad rođenim dlanom.

Otvoreno srce
otvoren dlan
nježan pogled
i čežnja.

Možda sam ipak
preoprezna s Tobom.
Svakako jesam
preoprezna sa sobom
dok zatvaram oči
i otvaram srce -
trebala bih Te
sasvim sigurno
tako s dlana
nježno poljubiti.