Preskoči na sadržaj

Ciklus VI · 16 pjesama

(Ne)logične

Samokontrola

Skočim iz petnih žila

Uhvatim misao u zraku

(Išla je Tebi)

Čvrsto ju držim dlanovima

zbijam i oblikujem.

Uzmem dobar zalet.

U trku naglo trgnem ruku

tik iza glave

i bacim ju velikom brzinom

daleko, daleko.

Tako, sad će prije stići!

Preniska ograda

Preniska ograda

a moram se praviti

da ju ne mogu

preskočiti

od prve.

Glupa pravila.

Kad me dovedu do cilja

prvo ću njih promijeniti.

Pitanje, odgovor

Imam pitanje, nemam odgovor

Imam čežnju, nemam nadu

Imam

Nemam

Svoju ljubav

Tvoju ljubav

Stalno neka tišina

Stalno neka tišina.

Za njom smo žudjeli

i ne sluteći

koliko je zahtjevna.

Tvoja zastava

Oči su Ti duboko bistre

i nosiš ih kao zastavu

po mojim danima

mašeš svojim očima

kao zastavom.

Ako me pogledaš

dogledaš

odgledaš

kamo ću ja nestati?

Upomoć!

Upomoć!

Duša mi klizi

na papir.

Toliko se trudih poetom postat

i sad, nemam duše.

Prodana je

za papir

papiru.

Zaboravit ću što želim

Zaboravit ću što želim

jer nitko više i ne pita

pa ne ponavljam

što želim

zaboravljam.

Zalutati u sebe

to bi bilo nešto.

Tražeći

mogla bih uhvatiti

bit i nebit

željenih onih stvari.

Tijela

Tijela su krhko voštana

Dodiruješ me prstima

I dahom

I pogledom

Najčvršće me

Stišćeš uza se

I miluješ rosom oka.

Ništa Tebi nije dovoljno

Ni kad me ljubiš

Ni kad me grliš

Ni kad me upijaš

Ni kad ni kad

Nikad.

Nije teško sanjati

Nije teško sanjati

teško se buditi

Nije teško plakati

teško je prestati

Nije teško čeznuti

teško je priznati

Priznati sebi

da mogu sve

osim bilo čega

što Tebe isključuje.

Najbolji način

Od svih načina voljenja,

moj mi je najbolji.

Ne zato što je moj,

nego zato što je najbolji.

Od svih načina voljenja,

moj mi je najjači.

Ne zato što je moj,

nego zato što je najjači.

Najbolje mi leži, najjače me drži,

taj moj način voljenja,

nekako je savršeno besprijekoran

i čist način, onako,

kristalan, svjež, ispunjen,

pravi, čvrst i postojan,

sveobuhvatan, lagan,

prozračan, svevremen,

baš čudesan,

nov i uvijek snažniji,

nekako rastuće golem,

nepregledan

način

voljenja Tebe.

Potraga

Tko će mene naći?

Predobro sam skrivena,

bojim se.

Uz svu moju suradnju

ta potraga za mnom

neizvjesna je i duga.

Odustaju, jedan po jedan

dižu ruke.

Plus

nemir + san = košmar

svjetlost + rosa = jutro

rijeka + lišće = sjeta

Ti + Ti + Ti + Ti + Ti +

Živa istina

Sudba me vreba

suludo bješe

planirati bijeg

tjeskoba mori

nezrelo bješe

samoću izabrat’

četveronoške svijetom

žmirećki srcem

opasno je tražiti

živu istinu

(živa istina!)

Bat Tvojih koraka

Naželjeh se čuti

bata Tvojih koraka

k meni

noću

i u svitanje

Crpi me usnuti

s batom Tvojih koraka

kroz snove

skupljati nemire

Navikoh

nadati se

batu Tvojih koraka

bez svijesti o

curenju vremena

Smiješno je

čekati

bat Tvojih koraka

kada Ti

očito

radije batiš

negdje

drugdje.

Neriješeno

Imam čak dva pitanja

bez odgovora

nerješiva, neriješena pitanja.

Odgovore zapravo i ne želim naći

ne trudim se previše

jer je dobro

da ostanu otvorena

ta moja pitanja

pa da im se vraćam

svaki put kad ne znam

kamo bih sa sobom.

Zašto se kestenje prodaje na litre?

Koliko je toplo u Tvome krilu?

Sve i ništa

Sve sam ti rekla

i sve već znaš

premda…

ništa Ti još nisam rekla

i zapravo

Ti ništa ne znaš.

Ne znaš kako mi se

vrat naježi

svaki put kad

u slušalici čujem Tvoje:

Heeej?!

Ne znaš da ti

pri svakom susretu

pogledom ljubim čelo

i poljupcem utiskujem

svu silu osjećanja

što ih skupljam za Tebe

između naših susreta.

Ti ne možeš znati

koliko je Tebe u meni

dok koračam

stazama koje se granaju

u životne puteve.

Ne znaš ti

koliko je meni

u mojim bolima

u mojim ranama

ili izazovima dana

katarzična ta ljubav

koja stalno stiže

od Tebe;

ne znaš koliko

je moja krhkost

nježnija prema meni

u lomovima

koji već znaju

za melem

što ih mazi.

Ne znaš ni da Ti

svaku noć

prije no što se tananim nitima

popnem u snoviđenja

spustim poljubac na obraz

gdje god da sam

gdje god da si.

Ne znaš koliko Ti

čarolije nebom šaljem

i koliko se nadam da stiže

i okrepljuje sve što činiš.

Nije da Ti nisam htjela reći

nego evo

tek sam sada

prvi put

sve to rekla

sebi

tek sam sada

shvatila da

more toga

još ni ja ne znam

jer je jednostavno

sve to tako

duboko

kao more Ljubavi

koje u meni miruje.